Arhitektura Lapeñe / Torresa utječe na naše raspoloženje ne namećući nam obvezu da raspravljamo o njezinim teoretskim načelima ili njezinoj preciznosti u otkrivanju grube stvarnosti lokacije ili projekta. Njihova arhitektura osvaja naša osjetila – ispunjava nas. Odjednom se osjećamo uronjenima u osjećaj koji možemo identificirati kao izravni doživljaj arhitekture – no pri tome se, što je zanimljivo, težina konstrukcije ne prebacuje na nas.
Rafael Moneo, epilog – El Croquis, 61, IV. 1993.
Arhitekti José Antonio Martínez Lapeña i Elías Torres Tur dio su španjolskog arhitektonskog buma ili čuda koje nas učestalo fascinira negdje od sredine osamdesetih pa do danas. U širem kontekstu, arhitektura s Pirineja, uz flamansku, jedina je uzdanica Europe na svjetskoj arhitektonskoj sceni.